Sloboda i izbor u životu su ograničeni količinom straha koji smo naslijedili ili razvili. Emocija parališućeg straha od iracionalnih dešavanja, od kolektivnog stradanja usko su povezana sa nasljeđenim strahom od smrti svojih bližnjih ili sopstvene smrti u konačnosti. Taj iracionalni strah je često genetski nasljeđen, a može biti i stečen u ranom djetinjstvu. Često je posljedica određene traume i zato se javljaju strahovi, potreba za kontrolom i nemogućnost da se prepustimo. Trauma je rezultat toga što u nekom trenutku nijesmo uspjeli da zaštitimo sebe ili one koje volimo i ona ostavlja dubok pečat u našem tijelu kroz polje emocija.
Traumatska iskustva su vezana za energiju meridijana mokraćne bešike. Bešika predstavlja “rezervoar” koji se redovno prazni. U ovom radu ćemo stupiti u kontakt sa upravo tim osjećajem paničnog straha i otkriti koja uvjerenja leže ispod, kako bismo reinstalirali nova, podržavajuća uvjerenja koja će omogućiti da sanjamo velike snove. Upravo na ovaj način oživljavamo unutrašnju MOĆ i postajemo sopstveni generator energije, nasuprot osjećaju koji se javlja u napadima panike i anksioznosti – što je osjećaj NEMOĆI.