Da li se nekada pitate o smislu svog života i življenja uopšte? Zašto sam ovdje, šta radim, kako? Možda je najlakše predate se stihiji života i pustiti da nas vodi sa jedne strane na drugu, kroz odnose koje gradimo sa drugima i kroz borbu za preživljavanjem.
Od kada se rodimo jurimo da završimo škole, da dobijemo aplauz, te odobrenja prvo od roditelja, zatim od učitelja, a zatim od društva. Kada i ako sve uspijemo da postignemo, shvatamo da imamo jednu ljušturu koja se plaši od neminovnosti koja dolazi – od smrti. Vrijeme prolazi bez obzira na sve.
Ako smo životni vijek proveli radno, čini nam se da nismo radili prave stvari, nismo se dovoljno istakli, nismo dovoljno zaslužili ljubav. Ako smo proveli život neradno, smatramo da smo promašeni, da smo uludo živjeli, da nas se niko neće sjećati. Ako smo imali izazovne odnose i razlaze – tek tu usađujemo krivicu duboko u nama i želju za osvetom pa bilo kada…
Smrt dolazi, plašimo se, vremenom sve manje, jer postaje dosadnije i bolnije. Ostajemo vezani za odnos, za materiju. I tako u krug. Ipak, ideja je potpuno drugačija. Samim rođenjem na planeti Zemlji mi smo ljubav, mi zaslužujemo ljubav. Ne treba ništa da zaslužimo, naučimo.
Pomislite samo na trenutak da je realnost sledeća: živim na Zemlji hiljaditi put i hiljaditi put prolazim kroz iste stvari, kroz iste odnose, probleme, izazove… hiljaditi put se nerviram oko posla, ljubomorna sam na svog partnera, brinem se oko djece, brinem se oko zdravlja, brinem se oko novca, svadjam se sa rodjacima, prezirem komšije, zavidim bogatijima, tješim se hranom, plačem u tišini… i tako hiljaditi život za redom… To vam je upravo karmičko klupko. Kraj se ne nazire, samo se vrtimo u krug po istom tragu. Ostajemo nedosledni ideji ljubavi i slavi života po hiljaditi put.
Ipak, možda ćemo ovaj put osvijestiti to i iskoračiti iz kruga u centar. U centru je mir, savršen balans i ravnoteža. Iz centra kruga mogu da imam odnose sa svakom tačkom u krugu jer je sve na istom rastojanju. Iz centra imam isti prečnik sa svima. Želim da se širim, pa prečnik postaje sve duži i duži. Moji odnosi i moj život postaje sve stabilniji i srećniji. Pitate, ali kako da uđem u krug? Prvo i osnovno je da preuzmem odgovornost za svoj život. 100%. Dakle, sve što se dešava u mom životu je moja odgovornost. Sve. Svaki odnos, svaka stvar, svaka okolnost. Kada ovo osvijestimo, počinjemo da radimo na prihvatanju te ideje, te tako strašne, a ujedno i oslobađajuće misli. O kako je to strašno! O kako je to divno! Za sve sam ja odgovoran! Za sve! To znači da ću i ja sve da uredim kako mi odgovara. Ali ipak, kako ja to da radim kada moj muž radi to i to… Ali ipak, ja nemam suprugu! Kako da dijelim ljubav, a ja nemam sa kim? To nije moja odgovornost, prosto ne nalazim dobar par.
Upravo je to sve tvoja odgovornost. Osvijesti tu ideju i prihvati je. Kada je prihvatiš, tada počinješ da mijenjaš, kroz promjenu misli, zatim emocija i na kraju obrazaca ponašanja. Bitno je osvijestiti da kada nešto želimo, potrebno je da se promjena desi u nama samima. To je prosto način na koji energija funkcioniše. Da bi dobili novo, moramo se osloboditi starog inače će nas energija oburdati.